about / o nama

Višegodišnjim nepostojanjem izdavačke kuće na sjeverozapadu Hrvatske koja bi se jasnim nakladničkim profilom orijentirala na publiciranje (izradu, promociju, prodaju) knjiga, tematski i autorski, visokih umjetničkih, društvenih, kulturnih kriterija, 2005. godine pokrenuto je u Varaždinu Modernist nakladništvo. Od samog osnutka djelovanje je organizirano u dva pravca; prijevod dotad neprevedenih svjetskih klasika na hrvatski jezik te publiciranje lokalnih autora koji izdanjima nude fabule relevantne kako za nacionalnu tako i regionalnu razinu. Tim povodom, premijerno izdanje bila je knjiga varaždinskog autora Ivice Kličeka “Epilog”, sabrana djela po svemu sudeći jednog od najvećih varaždinskih pjesnika nakon Drugoga svjetskoga rata, koji zanemarenim književnim okolnostima u Varaždinu do ovog naslova nije imao publiciranu knjigu. Slijedom tog naslova izdavalo se niz lokalnih spisatelja s iznimno vrijednim knjigama (Petrana Sabolek, Miroslav Klemm, Robertino Bartolec, Predrag Daraboš…), kulminirajući s umjetnički besprijekornom trilogijom Miroslava Klemma koja se bavi razotkrivanjem zagonetki varaždinske umjetničke, arhitektonske i slikarske baštine – knjige “Izgubljeni grad”, “Nepoznato cvijeće Varaždina” i “Stoljeća oko nas” – od kojih naslov “Izgubljeni grad” pobuđuje ogroman interes budući da analizira okolnosti neskladnih suvremenih tj. aktualnih građevinskih intervencija u povijesno/arhitektonsko tkivo Varaždina, što je zapravo fenomen s kojim se danas susreće gotovo svaka sredina u Lijepoj Našoj ukoliko baštini nešto od historijski vrijednog urbanog ili graditeljskog naslijeđa. Glede naslova koji kumuliraju prevoditeljsku izdavačku viziju i misiju Modernist nakladništva, upravo začuđuje količina fantastično vrijednih i za prijevod nužnih svjetskih (pa čak i kurentnih) literarnih klasika a koji nisu ni na koji način predstavljeni domaćoj čitateljskoj, književnoj i umjetničkoj sceni. Naravno, Modernist nakladništvo nije podleglo trendu trivijalizacije, stoga svojim prevoditeljskim rukavcem, unutar cjelokupne izdavačke djelatnosti, kategorički inzistira na najboljem od svjetske književnosti, na egzaktne i egzemplarne ambleme europske/svjetske misli koji nemaju hrvatsku književnu inauguraciju. Primjerice…


Alt text

Godine 2008. tiska se prvo hrvatsko izdanje (sabranih/odabranih) prijevoda pjesama najveće američke pjesnikinje Emily Dickinson, knjiga “Tiše od sna” (s ilustracijama uvažene američke slikarice Abigail Stern), i taj naslov “Jutarnji list” proglašava najboljom knjigom poezije tekuće godine.


Slijedila je za Hrvate prva publikacija za kulturu neobično važnog zapisa Julesa Barbeyja d’Aurevillyja “O dendizmu i Georgeu Brummellu”; naime, u ovim vremenima permanentne renesanse vulgariteta i niskosti, krucijalno je promovirati vrijednosti ove knjige koja se sjajnim pismom (i u odličnom prijevodu Yves-Alexandre Tripkovića) upravo zanosom analitički koncentrira na dinstinkcije finoće, stila i elegancije, zazivajući tim rafiniranim trolistom suptilan društveni revolt i kuražnost – artikuliranih kroz pojavnost neponovljivog londonskog dendija Georgea Brummella.


Izdavački je zatim logično bilo publikacijski prostor ustupiti Oscaru Wildeu s naslovom “Aristotel uz popodnevni čaj” (prevoditelj Robertino Bartolec). Premda se naoko čini prilično zastupljen u domaćem izdavaštvu, Wilde je ipak izrazito površno shvaćen (što argumentira opširan predgovor prevoditelja ove knjige), odnosno, simplificiran citatnim deartikuliranim dajdžestiranjem, sveden je do lakomislenog mondenog fićfirića, dok ga knjiga “Aristotel uz popodnevni čaj” (radi se o Wildeovim recenzijama i kritikama objavljenim u ondašnjim britanskim časopisima i magazinima) demonstrira ingenioznim i subverzivnim kulturnim, društvenim i, zašto ne, političkim reformatorom.


Algernon Charles Swinburne autor je jedne od najznačajnijih engleskih knjiga pjesama devetnaestog stoljeća “Poeme i balade” i začuđujuće je koliko malo domaća kulturna i umjetnička javnost zna o njemu. Posebno iz razloga jer ta knjiga optikom devetnaestog stoljeća detektira sve današnje konceptualne pop-kulturne gender-bender manirizme, ekstremnu fopišizaciju kao i poigravanje erotografomanskim tabuima, zbog čega je nezaobilazno štivo za svakog koji namjerava sagledati sve šare zeitgeista.


Književna, društvena i politička karijera Benjamina Disraelija (1804.-1881.) nije obična, a mjesto koje on danas zauzima u britanskoj povijesti zaista je lovorikama ovjenčano. Disraeli bez sumnje pripada među one pisce kojima se famoznost ne iscrpljuje literarnim djelima. Život tog man of fashion sam po sebi je ep i drama, lirska city šansona i politički pamflet, respektabilna nacionalna budnica (u dva navrata bio britanski premijer) i gizdava samodopadna farsa, čime mu slava nije rezultat samo onoga što je napisao, nego i onoga što je doživio i proživio, ostavši u sjećanju suvremenikai pokoljenja kao slikovita, univerzalna i legendarna figura.

Da bismo to približili, Modernist nakladništvo 2012. godine napokon publicira prvi njegov prijevod na naš jezik – roman “Vivian Grey” (prijevod Robertino Bartolec).Informativnim krokijem nemoguće je istaknuti sve vrijednosti ovog romana od 550 stranica, no, izdvojimo da se u “Vivianu Greyu” po prvi puta u povijesti pisane riječi pojavljuje termin “milijunaš”, budući se autor između ostalog bavi prvim proto-tajkunskim pojavama, burzovnim nouveaux riches mešetarima i dioničarstvom, i štošta nam je ovdje u izravnoj konekciji sa svijetom koji danas živimo i trpimo. Oscar Wilde je obožavao Disraelijevu knjigu, ne samo da je po njoj sinu dao ime, Vyvyan, kao i Dorianu, Gray, poznato dekadentno metamorfiranje portreta iz “Doriana Graya” također je posuđeno iz Benjaminove knjige, iz poglavlja koje se bavi slikom Maxa Rodensteina.


Britanski časopis The Times, rezultatima ozbiljne ankete, 2008. godine Philipa Larkina proglašava najvećim britanskim književnikom dvadesetog stoljeća. Posebno je zanimljivo u tim rezultatima da Larkin, kao primarno pjesnički autor, rezultatom nadmašuje svu silu britanskih proznih pisaca, što je nevjerojatno iz hrvatske aktualne paradigme totalnog nerespektiranja pjesničkog stvaralaštva. Razumljivo, kako nema apsolutno nikakvog hrvatskog izdavačkog refleksa na opus britanskog literarnog monumenta Philipa Larkina (čovjeka koji je zadužio britansku pop-kulturu, jer se Jarvis Cocker, Morrissey, Brett Anderson, Richey Edwards… konstantno i s poštovanjem slave njegovo pjesništvo) Modernist nakladništvo knjigom “Poezija napuštanja” uvodi domaće čitateljstvo u civilizacijske literarne tokove.


Modernist nakladništvo, jer je uopće prvi prijevod Patera na hrvatski jezik. Za artikulirati pogled na modernu europsku kulturu i njezine ključne predstavnike, postoji nezaobilazan prerogativ (do ovog prvog hrvatskog izdanja, ovoj naciji knjižarska nepoznanica): Walter Horatio Pater i njegovo dionizijsko iskustvo niveliranja estetskog reda i umjetničkih zavojaka esejistički situiranim objekcijama, naime,“Renesansa – studije o umjetnosti i pjesništvu”. Posve je izvjesno da je knjiga Waltera Patera “Renesansa – studije o umjetnosti i pjesništvu” servirala europskoj kulturi stil i stav koji su vlastitim vrlinama snažno utjecali na modernu filozofsku i umjetničku misao.

Naravno, s Walterom Paterom ne počinje niti završava do krajnjih granica odnjegovan artističko-analitički rakurs, elementarna esejistička sudbina, također, ne počinje niti ne skončava dekadentistički pokret za čije je prve povoje, planove i plakete bio neumoran radiša i boljiša. No čitav njegov misaoni sustav, koji je isto toliko antički koliko je moderan, svjedoči o samozatajnom i enigmatičnom (nije se eksponirao poput svojih suvremenika Wildea, Disraelija ili Swinburnea; Henry James Patera naziva “the mask without the face”…) plamenu jednog velikog predstavnika svojega razdoblja, vremena pobune i mudrosti, traženja i nalaženja, pri čemu čitanjem Patera participiramo u događaju koji svojim dimenzijama nadilazi granice konvencionalne literarne priredbe. Baš zato, prelistavajući njegove pasaže i odlomke, nadahnutu strukturu njegovog jezičnog gejzira, objašnjava nam se izričita ljudska duhovna Sudbina, što je njen put, njen moral i njena satisfakcija nad gomilom pisanih i nepisanih pravila koje smo si u međuvremenu sve nego gipko i poetski nametnuli.

Cijelo iskustvo izdavačkog i umjetničkog rada na ovom setu prijevoda, Robertino Bartolec združio je u knjigu “England Made Me – Libertinska misao u engleskoj književnosti via Pater, Brummell, Disraeli, Swinburne, Wilde, Larkin”. Stilistički i kompozicijski elegantno i precizno, intrigantnom i zanimljivom optikom, pri realizaciji knjige u predstavljanju engleskih korona individualnog, odvažnog maštalačkog naboja te impulsa, autor Robertino Bartolec analitički ujednačenom i utemeljenom literarnom kompetentnošću polučio je u šest opširnih i pregnatnih eseja ukazati na fundamentalno važan i neizostavan epicentar europske duhovnosti dok ilustrira intelektualne ekstrakte Patera, Brummella, Disraelija, Swinburnea, Wildea i Larkina (knjiga dakako pored njih dostatno posvećuje prostora i Byronu, Ruskinu, prerafaelitima, Baudelaireu, kurentnoj pop-kulturi i aktualnim umjetničkim ili socijalnim kretanjima…). Štoviše, ovim izdanjem libertinstvo premijerno ima dramaturgiju spisateljske artikulacije u cjelokupnoj domaćoj književnosti.

Ovaj kratki i selektivni pregled dosadašnjeg izdavačkog rada Modernist nakladništva jasno govori da se radi o nezaobilaznoj europskoj literarnoj destinaciji..